Rizici i odnos klijent terapeut

Rad sa ljudima nije samo posao. To je odgovornost. Kada neko dođe kod terapeuta, ne dolazi samo sa napetošću u telu ili željom za opuštanjem. Dolazi sa poverenjem, a poverenje je nešto što se gradi polako i veoma lako može biti narušeno ako terapeut zaboravi osnovne principe profesionalnosti. Zato verujem da svaki terapeut mora imati svoj unutrašnji kodeks rada.
Ne samo pravila tehnike, već pravila odnosa prema čoveku.

Poštovanje prostora klijenta

Prva stvar koju terapeut mora razumeti jeste da je telo klijenta njegov lični prostor. Dodir nije samo tehnika, dodir je privilegija. Klijent mora u svakom trenutku da se oseća bezbedno, poštovano i slobodno da kaže ako mu nešto ne prija. Terapeut nikada ne sme pretpostaviti da zna bolje od osobe šta joj je potrebno. Slušanje je važnije od nametanja.

Diskrecija i poverenje

Sve što klijent podeli u prostoru terapije mora ostati u tom prostoru. Ljudi često dolaze sa ličnim pričama,emocijama ili životnim situacijama koje ne dele sa drugima. Terapeut nije tu da te priče prenosi dalje. Diskrecija je osnova profesionalnog odnosa, bez nje nema poverenja.

Granice koje štite obe strane

Jedan od najvećih izazova u radu sa ljudima jeste postavljanje granica. Terapeut mora biti empatičan ali ne sme preuzeti ulogu spasioca.
Klijent mora biti poštovan ali odnos mora ostati profesionalan. Kada granice nisu jasne, mogu se pojaviti problemi. Emotivna zavisnost, pogrešna očekivanja, nerazumevanje uloge terapeuta. Zato su jasne granice zapravo zaštita i za terapeuta i za klijenta.

Potencijalni rizici u ovom radu

Rad sa ljudima nosi i određene rizike ako terapeut nije svestan svoje odgovornosti. Neki od njih su:

  • preveliko mešanje u privatni život klijenta
  • davanje saveta koji nisu u domenu terapije
  • stvaranje zavisnosti od tretmana
  • nedostatak profesionalne distance

Terapeut nije tu da vodi nečiji život. On je tu da pruži podršku u okviru svog rada.

Terapeut mora raditi na sebi

Jedna stvar koju sam kroz godine rada shvatila jeste da terapeut ne može biti stabilan oslonac drugima ako ne radi na sopstvenoj unutrašnjoj stabilnosti. Rad sa ljudima zahteva samosvest, emocionalnu zrelost i spremnost na lični razvoj.
Jer svaki susret sa klijentom je i susret sa različitim energijama, pričama i emocijama. Bez unutrašnjeg balansa, terapeut lako može izgubiti sopstveni centar.

Odnos zasnovan na poverenju

Najzdraviji odnos između klijenta i terapeuta je jednostavan. Nema mistifikacije, nema stvaranja zavisnosti, nema uloge „spasioca“. Postoji poštovanje, postoji jasna komunikacija, postoji prostor u kojem klijent može da se opusti i da zna da je u sigurnim rukama.

All rights reserved: Ljiljana Šijan